KNJIGOMAT
Virtualni časopis za književnost
Poezija arhiv
15.5.2008
Pjesme


DISCIPLINA

Ja treniram disciplinu
Dok žudim
Za konkretnim zvjerstvima
Moje uzde su pune
Savjesti
Dok skrivaju oštre pokrete

Oh, taj nevjeran skup
Objavljuje nagovještaj
Zreo i masivan

Štovana gospodo
Dozvolite da objasnim!
Sa tim rabljenim dijelovima
Mogu se samo polu-ponašati
Moji napadaji su moj dekor
Moji crvi već polako
Priznaju
Dok rane počinju truliti
Dobrovoljan antiseptik stiže
Premda ja sumnjam
U tu iznenadnu pogodnost
Bez objašnjenja
Ja vježbam svoju ostavku
Kroz opskurne prolaze
To je moj nepropusni prsluk
To je moj mentalni
Debi





UZDASI

Moji uzdasi su promiskuitetni
Dupliciraju se
Stvaraju nered
U tom griješnom stepeništu
U tom tihom liftu
Gdje ja sam tišina
A lift je prijevozno sredstvo
Koje ide samo
Dolje, dolje, dolje

Zauvijek stižem na to groblje
Koje je slijedeće veliko ti
Bolesni su
Ti hodnici bez cvijeća
Dok trunu
Kao mafija kukavičkih duhova

Ja grabim svoj zahrđali nož
Moj brisač prašine se iznenada pojavljuje
Opirem mu se
Grabim za svoj remen
Ali slijedeća smrt je samo još jedan oblak
Mnogo godina daleko
A ja sam još uvijek zatočena ovdje
Tragajući za jednim osobnim, bijesnim atomom
U toj suicidalnoj molekuli
Koju zovu ljubav

Premda još uvijek volim čuti
Zvuk koraka koji me prate
Tada
Ja spuštam svoj bič
Moji rogovi otpadaju
Moj otac me voli





DEKLARACIJA

Ime proizvoda:
Pjesnik

Zemlja porijekla:
Nepoznata

Opis:
Riječi

Upute za korištenje:
Samo u malim dozama
Samo u kišno vrijeme
Inače izbjegavati

Uvjeti i prava:
Smijeh je zabranjen
Diže mrtve






DVOJNIK

Moj turoban dvojnik me provjerava
Njegova melankolija proždire moju prostituciju
Njegova jedinstvena, turobna moda je očita
Dodirljiva
Sputana
On je hodajuća oluja
Taj moj brat
Ja ga tješim veselim idejama
I držim svoju čašu ispunjenom
Mi smo puni do pucanja
Moj prezir, čaša i ja

Ali kapi čaše su suicidalni
Šavovi se bore u upornoj membrani
I žele se održati
Ali kao da
Titraju
Titraju
Titraju

U toj nevjerojatnoj, nepodnošljivoj pobuni
Utjeha -
Koja dosada
Ja preferiram vječito durenje
Do prekrasne smrti






TATA

Vruće joj je danas
Ona oblači staru tatinu potkošulju
Budi se rob tlačeničke zemlje
Obitelji mesara
Ona u noći pleše
I mrzi
Nepozvana, neupućena
Nema veze
Htjela je služiti
Biti pozvana na vatromet
On je ostao zakopan u autu
Tko?
Znaš, tata
Tko?
Znaš, tata
Njezin san ostaje tkanina, kravata, potkošulja
Prljavština
Dok nosi njegovu vučju odjeću
Ona ne mari
Ali posjećuje
Uglove zabranjenih veza
Mržnja je uvijek zabranjena
Dok ljubav bi trebala biti
Sada
Ona to može jedino istući iz sebe
U tatinoj potkošulji
Fotografija otkriva
Gospodara grijeha, ubojicu, tatu
Stranca na njezinome jeziku
Progutaj ga kao i druge vjetrove
Koristi ga u x redovima
U x životima
Ona želi da to bude zdravo za nju
Dok siluju je mogućnosti
Koje se neće desiti
Ne danas, kćeri, sutra
Potom on joj priča o noževima
Ona ga gleda sa obožavanjem i smiješi se
Da, nož
Da, leš
Da, tata

Zato će gorjeti u paklu
Tamo biti će mu nadzornik
Tamo reći će mu
Tata, gledaj me sada!
Tata, vidi me sada!






PRLJAVŠTINA

Ona je hipnotizirana
Tom prljavštinom
Mora je očistiti
Trljaj, trljaj, trljaj
Prljavo, prljavo, prljavo
Na tom plodnom tlu
Ožiljci cvatu poput mora

Rana naotiče
Zlokobno
Prijeti joj
U fosfornim dahovima
U pljesnivim mjehurićima
Neumoljivo
Privrženo

U toj iskvarenoj perspektivi
Ona je
Bosonoga
Ona je
Vrckava, parfumirana armatura
Dok odraz u ogledalu odaje
Preobučenu varku

Ta stenje u blijedim uzdasima
U skromnim širinama prostora
Zraka
Dok mala mucanja je odaju

Pamuk stoji u grlu
A iza leži
Zrak

I laži, laži, laži






KNJIŽNIČARKA

Ona stiže u raskošnoj kočiji
Sa bundevom na glavi
Poludjela usidjelica knjižničarka
U bolesnoj sjetvi
Postojanja pjesnika
Trud metala u mesu
Miluje nepodnošljivo neodoljivu potrebu
Prepoznatu u mnogim ludim smjerovima
Krivotvoreno vezivanje je neodgodivo
Nužno





SANJAJUĆI DRUGAČIJE

Sanjajući drugačije
Umotana nedolično
U tu prozirnu vreću
U potrazi za savršenstvom
Ja nestajem
Moja moralna obveza
Obećaje neznane radosti u određenim sutonima
Gdje sam zalijepljena za slijedeće sutra
Revitalizirana
Kao mjehurić sapunice

Ali, zašto to ne vidim
Zašto to ne vidim

Kada budem odlazila
Voljela bih otići
U moru krvi
Ne nekoj tekućoj, žutoj krivotvorini
Već u zrelom, mračnom crvenilu
Da proguta moju bjelinu
U karnevalu kiča





PONOVNO II

Sutra idem ponovno
Protiv amplituda poraza
Sutra stavljam svoje Superman odijelo
Ali moj šlic je otkopčan
Moj natprirodni kišobran je slomljen
I kiša pada po meni





MAČKA II

Hodala sam niz ulicu
Crna mačka mi je hodala ususret
Crna mačka se je izmaknula
Crna mačka je pobjegla
Kako joj ne bih prešla cestu

Vrati se, crna mačko, rekoh joj
Ona je nastavila bježati
Kukavica mačka

Vrati se
Kukavička mačko,
Kukavička mačko
Vrati se!






PUT

Moj san od sna
Život od života
Kreacija
Stalne, vječite mučnine
Literarna imitacija ne-laži
Vjerojatna i voljna
Daruje obećanja na površini
Vrlo blizu stvarnosti
Dok
Potopljeni duhovi mojega dvorišta
Zovu me pogrdnim imenima
Zbog svih nepoznatih kodova
Zbog svih nespretnih sastanaka
Sa ostalima
Oni misle da sam ih izdala
Samo sa tim stalnim
Životom
Ovaj promjenjivi put ispred mene
Skraćuje se brzinom svjetlosti
Višedimenzionalan, bahat, nezamjenjiv
Rijetko priznaje kompromise
I postaje stroži
Što je stariji

Zajedno sa njime
Ja se mijenjam
Iako uvijek ista
Zaposlenik mjeseca
Zaboravljenog dvorišta
Samoubilački maestro
Sa nula posto učinkovitosti







SUPARNICI

Ona nije plakala
Čak niti kada je pala zavjesa
Amalgam se pojavio na njezinome trbuhu
Sav prestravljen
Procvjetavši u punome krugu

Konačna pobjeda nije bila pobjeda
Uopće
Ona je to očekivala
Plutajući u nasilnom podmorju
Gurnuta uza zid
Od istog tjelesnog detektiva
Koji ju je optužio za grijeh

Ona se je samo nasmijala tada
Ti čudovište staro,
Ti zločesti, prepredeni zglobu!
Koja kočija, koja mladenka
Bi ti bila drugačija
U tvojoj bolesnoj žetvi?

Ona je barem ostala vjerna sama sebi
Kao neukusna zvijer u lucidnoj tkanini
Samo kroz mnogobrojne odabire humora
Ona preživljava
U tom ugljenu zlobe

Sada je prestara, sama i patetična
Da napusti očaj samo radi tih pogleda
Zbog kojih krvari još jače
Dok slini nad tom arogantnom kukom
Nad tom šaptajućom orgijom
Nad tim disleksivnim varivom
Od mesa i lubanje
I duge





SKROVIŠTE

Krijem se u grmlju
Moje iznutrice leže uokolo
Žude, ne za zelenom travom
Već za šiljcima
Dobro je
Ima života u meni
Još!

Premda
Moji zglobovi se čine
Nestvarni
Dok si češljam kosu
Koji dekor
Koja laž
Što uopće očekivati od toga svega?

Pahuljicu, plankton,
Dijete, skakavca...
Ali, gle!
Pa to je samo
Iskopani
Umjetnik kaligrafije
U ludnici





ZNANJE

Mi se povlačimo u odmor
Iako nismo spremni
Tek smo
Nasukani
Nadali smo se sidru
Sada se to čini kao lanac
Kao kavez
Mračni smo u toj varci
Vlastitih laži
Sada se moramo boriti

Promatram se u ogledalu
I pitam se što vidim
Moj najveći neprijatelj zna to
Bolje od mene

To nije zmija
To je ruka
To je dobra ruka
Slagalica obmane

Ja ostajem nemarna
Ravnodušna
U toj staromodnoj odjeći
U toj zajedljivoj nejasnoći
Koja me čini živom
Moje ambicije me ismijavaju
Ja sam
Klaun među ljudima
Ja sam
Cirkus
U svijetu





PRAVOPISNA JE ŽUDNJA

Danas
Na dan lakog leta
Niskog leta
Niskog smeća
Ja, mene, imam dovoljno vremena
Čini se
Dovoljno goriva

Mi, ja, nadam se
Da će gramatičar
Biti milosrdan
Prema ovim koščatim prstima
Oni su umorni sada
Nakon toliko vremena
Zahrđali
Upleteni u sve vrste
Poslova, grijehova
Koža, smrti

Istina je velikodušna
Makar na tren
Dozvoljava promjenu
Ali nosi remen u rukama
Prijeteći
Nosi ga kao uže
Kao insekticid
Kao otrov
Ali samo za neke
Ne za sve
Samo za one koji lažu
Lagano, prelagano

Uputstvo kaže
Dodati naprstak poraza
Izmiješati prije uporabe
I čekati





DRVO

Drvo zavidi slobodi i prostoru
Ona zavidi drvetu
Na korijenju
I divljini

Njezine zajedljive tuge su izliječene
U poroku i grijehu
I proždiru nadu
Kao pohotni obožavatelji mistike

Unakaženi ožiljci ostavljaju
Znak mašne
Na tom klorofilnom čudovištu
I podižu se kao vrtlog u pijesku
Dok nagi demoni
Plešu u svjetlu plemenskih baklji
I prizivaju kišu
Da ispere svijet





ZID

Ovoga puta to zaista želiš
Premda znaš da te grize iznutra
Ta izvanredna muka koja postaje
Tvoje vrijeme za odmor
Sada imaš svoj zid
Ali ne vidiš preko njega
Sasvim sigurno ne vidiš kroz njega
I iako možeš okretati piliće u zraku
Dok čegrtuše sviraju
Odjednom ovo mjesto ti se i ne čini tako lošim
Dodir kistom tu i tamo
Malo crnog u život bez boja
Crni labud koji udara buzdovanom
Ti odabireš ovu sjenu bez korijena





ISTINITA PRIČA O SNJEGULJICI

Zaustila sam noćas
Riječi zašećerene
I stare bezobrazne tajne

Zagrizla sam jabuku
I zalogaj mi je ostao u grlu

Kraj priče koja nije bajka
Umrla sam
A ljubav spoznala nisam

Tko će skinuti drevnu kletvu
Princ, žaba, kralj ili vještac?
U ponoć
Pretvoriti ću se u kočiju
I prevoziti iznevjerene ljubavnike






RAT

U toj nepodobnoj klimi
Ja ostajem barbar
Trčim uokolo sa sjekirom u ruci i
Mašem njome kroz zrak

Svi oni su samo urotnici
Broje nam spoticanja
Kuju zavjere u iščekivanju
Jednog određenog neuspjeha
I smješkaju se lagano
Dok nam se noge počinju plesti

Slijedeća scena
Soba za ispitivanje

Ja nosim svoj submisivan miris
Kao pregaču živih boja
Moj drugorazredni gnjev
Oklijeva u meni
Kao svijeća u kutu
Mračne sobe

Ja sam razoružana
Suzdržana, ne gorim potpuno
Iako prsti me svrbe
Da zgrabim to pero sa stola
I uperim ga prema svima

Tajni ushit se uključuje
Novi asortiman pčelinjega voska
Bijeg!

Zmajevi i gušteri se pojavljuju odjednom
Sa mnogim lancima
Dim ih okružuje
U pravednome bijesu

Pobjeda dolazi
Nakon pokolja
Svi su osvećeni
A ratište postaje svetište

Ali taj vulgarni svrab
Radi kojega se češemo?

I oni su se
I oni su se






MOJ ŽIVOT KAO CJELOVEČERNJA PREDSTAVA ZA NOĆ VJEŠTICA

Ja sam bundeva
Sa izrezanim otvorima
Umjesto očiju i usta
Kada se pojavim
Na ulici
Ljudi od mene bježe
I vrište






MISLI

Bile su to misli
A ne riječi
Misli nikada pomišljene
Misli sasječene u korijenu
U zemlji bez gnojiva
U očima bez smiješka

Nema lijeka za to

Budućnost je sakrivena u kartama
U poluistinama
I u smiješku
Svatko naslućuje svoj probitak
Osim mene

Predlažem taj strip-poker
Dobrovoljno
U trenutku hrabrosti
Ostavljam teret srama zauvijek
U Evinim kovčezima
I kočijama punim krivnje





BILJEŠKA O PISCU

Naoštrila je olovku
U potrebi
Da iznudi oproštaj
Od manjih životinja i kukaca

Pažljivo ona skriva nježnu prosječnost
I luta gradom vođena glađu
A njezin izoštreni njuh
Ostala osjetila izaziva
I proljetno buđenje mami

O, kritična peradi
Ne predmnijevajte da je znano
Dublje značenje ovih versa
Što je pjesnik ovime htio reći?
To je između mene i pjesnika






Aleksandra Mihaliček
Pročitano 172 puta.



NASLOVNA | INTERVIEW | IMPRESSUM |
KNJIGOMAT © 2004 Virtualni časopis za književnost      powered by: RADIUS-info.com