KNJIGOMAT
Virtualni časopis za književnost, godina deveta
Esej arhiv
23.12.2010
Originalnost sama sebi svijetli



































Državni Hrvat uvijek je ispravan, nedodirljiv i na usluzi vlasti. Protiv njega su samo neprijatelji Hrvatske. Nepopustljiv je jer je uvjet njegova postojanja da onemogućuje druge vrijednosti. On pobjeđuje u svakom natjecanju za najsramotniji pothvat. Drsko zloupotrebljava hrvatsku dramu i stavlja je na svoj privatni račun. Te lucidne i gorke rečenice nisu moje nego Vlade Gotovca; napisao ih je 1994, ali djeluju sasvim svježe. Gotovac je državne Hrvate nazvao ljudima bez biografije, kojima značaj daje jedino to što su na vlasti; kao najbolji lijek za suzbijanje tih "mutanta svih hrvatskih mana" predložio je originalnost jer glupani su jednaki, a različitost uspostavlja duh.
U slobodnom čovjeku, kaže Gotovac, uspostavlja se univerzalno, dok nasuprot njemu ostaje provincijski kič i njegova bezobzirnost. Državni Hrvati vode Hrvatsku u samoću i beznačajnost, u rupu bezobličnosti, neuspjeha i nestajanja. U Hrvatskoj nisu važni ni živi, a kamoli mrtvi, ali ne mogu odolijeti da ne podsjetim da je Vlado Gotovac kao nužnu osobinu pojedinca vidio vjeru. Po njemu vjera uspostavlja autentičnu egzistenciju i njezinu vjerodostojnost. Vjera donosi istinu, a istina nije tek nešto što se može provjeriti, već sama mogućnost čovjekove osobitosti, spasonosne veličine vrijednosti njegovih djela, s kojima se podiže njegov svijet. Originalnost sama sebi svijetli; pokazujući da je svaki čovjek svrha, a nijedan sredstvo. "Samo pojedinac ima vječnu sudbinu. Zajednice je nemaju", kaže Simone Weil. Državni Hrvati proglasili su se avangardom fatamorgane, "vječne Hrvatske", i onda taj simbolični kapital pretvorili u devizni, koristeći sve ostale sugrađane kao sredstvo bogaćenja. Te misli djeluju pomalo sablasno: kao da ih Gotovac govori u lice Sanaderu i HDZ-u, potvrđujući da je on u smrti slobodniji od njih živih. I još nešto. Upotrebljavanje pojedinca za Vladu Gotovca pretpostavlja ubojstvo Boga. Umjesto Boga tako čovjekovim svijetom vlada «Mi» - bezobzirne elite sastavljene od poluintelektualaca, avanturista i cinika, efikasnih, spontano makijavelističkih, onih koji su se dobrovoljno odrekli respekta prema osobi i prema duhu, ispunjavajući Nietzscheovo proročanstvo o dolasku nihilizma i napredovanju pustinje. Neuljudnost, demagogija, manipulacija, teror - sve to opoziva autentičnost pojedinca i uništava ga, opirući se nazočnosti vječnosti u čovjekovu svijetu.
Nasuprot tomu, zvijezda nad Betlehemskom štalom i rađanje Djeteta za Gotovca je jedinstven događaj koji obnavlja neponovljivost čovjeka i neponovljivost svijeta. S novim svijetom u Betlehemskoj štali uspostavlja se i novo stanje u našoj vječnosti. Bog u svom rođenju započinje promjenu i daje čovjeku dar koji zovemo Iskupljenje. Božić je zato najviša radost koja je moguća samo kao ljubav i nevinost - i to u vremenu u kojem smo nespokojni, u kojem su zbivanja puna neizvjesnosti smućenih duša, lutanja i zamka. Gotovac je u jednom tekstu pozvao čitatelje da slijede Betlehemsku zvijezdu. On sam, slijedeći je, zašao je s onu stranu naše spoznaje. Ili možda nije?

***
Kao hommage Vladi Gotovcu, čija je deseta obljentica smrti bila 7. prosinca, u Zagrebu je objavljen separat časopisa za kulturu, umjetnost i znanost Autsajderski fragmenti. U njemu je donesen niz Gotovčevih tekstova, kao i tekstovi o njemu iz pera Slavka Goldsteina, Zvonka Makovića, Jurice Pavičića, Tonka Maroevića, Jasne Čurković Nimac, Tee Benčić Rimay, Andree Zlatar i Vlahe Bogišića.
Piše: Boris Beck
Pročitano 1131 puta.



NASLOVNA | ESEJ | INTERVIEW | KRITIKA | PROZA | POEZIJA | IMPRESSUM | KONTAKT

KNJIGOMAT © 2004-2013 Virtualni časopis za književnost      powered by: RADIUS-info.com