KNJIGOMAT
Virtualni časopis za književnost, godina deveta
Esej arhiv
1.6.2010
Nominacije za Rozu














































Roza s peharom na Jurjevskom groblju.


Nakon dugotrajnog žiriranja i niza konzultacija, došli smo do sedam naslova, do sedam finalista nagrade.

U trenutku kad se tržište knjiga potpuno urušava, knjižare i distributeri jedva preživljavaju (i skrivaju se po gradu od vjerovnika), knjige ponekad idu iz tiskare direktno u rezalište, a država subvencionira strane, trenutne hitove s dobrim novcima (umjesto da se to reducira i usmjeri na domaće autore), nagrade se dijele šakom i kapom.

Iluzija hrvatske književnosti se nastavlja.

Evo kako je glasao žiri nagrade Roza.

Za dlaku nisu ušli:
Rade Jarak, Duša od krumpira
Željko Špoljar, Gumeni galeb
Dora Kinert Bučan, Duše od gume

Ovaj trio je doslovno za dlaku ispao iz finala. Rubber Souls moraju da odmore i još mnogo da rade čekajući neku drugu priliku.

Najveća, iscrpljujuća rasprava vodila se oko knjige Gola istina, autorice Nives Celzijus, koja je na kraju ipak ušla u finale, ali na specijalnu pozivnicu predsjednika žirija.

U užem krugu bili su također, abecednim redom:

Drago Glamuzina, Mesari
Pavle Kalinić, Requiem
Predrag Lucić, Bezgaća povijesne zbiljnosti
Sonja Manojlović, Vješturkov tanac
Igor Marojević, Parter
Gordan Nuhanović, Posljednji dani panka
Dragan Radulović, Caffe Auschwitz
Igor Rajki, Stubištarenje
Goran Samardžić, Sikamora

U nešto širem krugu, razmatrani su i ovi naslovi:

Muharem Bazdulj, Koncert
Predrag Crnković, Čarapanke sa Zvezdare
Tomislav Čadež, Gospodar Karlovca
Biljana Ćućko, Marginalna stvar
Miro Glavurtić, Satana
Damir Miloš, Cesta (ostajanje)
Sibila Petlevski, Moj Antonio Diavolo
Ivica Prtenjača, Okrutnost
Damir Radić, Lijepi i prokleti
Robert Roklicer, Tamo gdje si ti nema paukova
Ivana Sajko, Rio bar
Dubravka Ugrešić, Baba Jaga je snijela jaje
I još poneki...

A u finale su, dakle ušli, abecednim redom:

Ivan Aralica, Život nastanjen sjenama
Nives Celzijus, Gola istina (specijalna pozivnica)
Ivan Gavran, Božja jednadžba
Damir Karakaš, Kako sam ušao u Europu
Milan Mijatović, Poezija se najbolje čita u gaćama
Milorad Pavić, Drugo telo
Olja Savičević Ivančević, Adio kauboju


Sad slijedi aritmetičko glasanje, bodovanje od 1 do 7. Proglašenje pobjednika je 15. lipnja na Jurjevskom groblju u pet sati poslijepodne, a las cinco de la tarde, gdje dobitnika čeka tanjur vrućeg graha i sto kuna (btto.) te možda ljetovanje na Jadranu (vjerojatno na Golom).


Obrazloženja:

Ivan Aralica, Život nastanjen sjenama

Veliko piščevo svođenje računa sa samim sobom i ostalima. Mnoštvo stranica, mnoštvo pripovjedačke koncentracije. Suočenje s demonom politike; što je dala, što oduzela. A sve tako lijepo ispričano kao da ti djed pred spavanje u zimsku noć prepričava zgode hajduka Veljka. Pripovijedački glas s kojim se rijetko tko na ovim prostorima može mjeriti. Hrvatska je ovim opsežnim romanom napokon dobila svog Crnjanskog! I još nešto - roman je to koji istom strašću i polemičnošću može čitati i Hrvat i Srbin. Roman je to koji, pored svoje prividne krutosti i okrutnosti, nanovo na paradoksalan način spaja porušene spone između dva naroda.

Nives Celzijus: Gola istina

Polemični, uznemirujući roman koji je već samim svojim objavljivanjem izazvao buru u javnosti. Iako pisan kao svojevrsna autoričina ispovijed ovaj roman ipak je itekako i lijepa književnost koja po nekim svojim potresnim momentima bez stida može stati uz bok hvaljenom romanu Amosa Oza Priča o ljubavi i tmnini. Osim intimne ispovijedi - nesvakidašnjim stilskim sredstvima uzdignute od potpuno pojedinačnog do u cjelosti općeg, svakidašnjeg i našeg - ova kompilacija gorkih uspomena nudi nam i surov prikaz hrvatske zbilje u kojoj i neoliberalni umjetnici, kako se vidi iz autoričinog teksta, mogu snažno i manijakalno mrziti Srbe, nazivajući ih pogrdnim imenima. Ovo je vrhunska proza koja možda najbolje prikazuje naše aktualno stanje društva.

Ivan Gavran, Božja jednadžba

Izuzetno zanimljiv i dinamičan znanstveno fantastični roman, prvi dio triologije, koji je potvrdio suverenost ovog autora (izgleda da se radi o pseudonimu) unutar žanra. Izuzetno maštovito djelo, puno iznenadnih prevrata, u stanovitom odnosu sa zagonetkama Prirode.

Damir Karakaš, Kako sam ušao u Europu

„Dokumentarno“ svjedočanstvo putovanja i putešestvija Europom, gdje je autor svirao harmoniku na ulicama Boredauxa kao ilegalac. Knjiga tesanog, izrađenog stila i odmjerene rečenice, gotovo borhesovske koncentracije. Izravno svjedočanstvo o životu hrvatskih umjetnika u Europi – dakle kamovljevska knjiga gladi i odricanja - ujedno i realna slika iste te Europe. Roman proročanskog naslova, u kafkijanskom smislu, prema temi koja se stalno odgađa, stalno izmiče. Nešto najbolje u hrvatskoj književnosti u zadnjih deset godina.

Milan Mijatović, Poezija se najbolje čita u gaćama

Milan Mijatović je autor iz Srbije, koji sebe naziva pesnikom feministom, što je možda za nekog dovoljno da ostavi utisak ukletog, nepodobnog poete, mada njegova funkcija urednika i admin-mastera Poezin.net sajta http://www.poezin.net/sajt/ (web fanzina za angažovanu poeziju) i organizatora kultnih večeri Poetskog klabinga (jednom mesečno na Akademiji FLU http://www.poezin.net/sajt/2010/05/poezin-zurka-04-2/), takođe upotpunjuju profil predstavnika tvrdog undergorunda, ali i istinskog poetskog entuzijaste. Njegov podsticaj i afirmacija mladih autora u slobodnom izvođenju poezije, su od velikog značaja za povezivanje poetske scene celog regiona,
a za njegovu medijsku polemiku u odbrani poezije se nadaleko čulo.
http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/36515-Cane-ovek-potroenih-rei.html

Zbirku angažovane poezije "Poezija se najbolje čita u gaćama" objavljenu početkom godine, autor je nadahnuto, dinamično i svaki put drugačije, predstavljao publici u Beogradu: na Pesničenju i Poetskom clubbingu, u Omladinskom centru CK13 - Poezija u kući, u Novom Sadu, u kulturnom centru Šibica u Kragujevcu, kulturnom centru Elektrika - u Pančevu, aprilskim susretima u SKCu u Beogradu...
Ludo hrabar, drzak i beskompromisan, svojim subverzivnim, aktivističkim stihovima i porukama, Milan Mijatović secira pervertirano društvo, politiku i licemerne međuljudske odnose, ali ponekad se preda i romantici. Njegova poezija je zlatni razboj za poslednje mrvice kolača i oglodanih kostiju, koji nam stižu sa vrha, teška poetska artiljerija, usled koje spadaju sve gaće i sve maske, ma kakve i ma čije one bile.

Milorad Pavić, Drugo telo

Jedan od najvećih srpskih pisaca. Napadali su ga posle da je ovo i ono, i hteli su da oblate i njega i postmodernizam o istom trošku. Time su sebi dodavali malo slave, a on nikome nije odgovarao.
»Kada želim da proverim svoju rečenicu, pročitam nešto od Venclovića«, govorio je Pavić.
I verujem mu kada je rekao da je godinama mislio – dok je pisao fantastiku okružen realistima – da je u njemu problem što se ne snalazi u takvoj književnosti. A budući da su mu i naučni radovi iz istorije književnosti bili zanimljiviji od lepe književnosti ozbiljnih dosadnjakovića, nije ni čudo što su ga gurnuli u stranu i na tom polju. "Drugo telo" je odličan roman, to je podmlađeni Pavić, vratio se svojoj mladosti, kao da je napisao roman prema prvoj knjizi pripovedaka. (P. Crnković)

Olja Savičević Ivančević, Adio kauboju
(iz interviewa)
Priča se vrti oko sudbina onih koji su drugačiji, različiti od okoline na bilo koji način, bilo da su obilježeni nekom svojom socijalnom manom ili različitošću ili su diskriminirani zato što misle svojom glavom, osjećaju svojim srcem i žive u skladu s tim, a ne onako kako bi bilo poželjno, ne prilagođavaju se oportunističkoj sredini ili nasilničkom konformizmu vršnjaka, naposljetku posebni su, bolji su ljudi ili djeca, zato su diskriminirani. Čak i ne moraju nužno biti manjinci ili im to nije toliko važno da bi se s tim identificirali, oni su, u nedostatku bolje riječi, individualci, jednog od njih sam opisala kao "subkulturu s jednim članom".





































Žiri nagrade, od ispod prema gore u smjeru kazaljke na satu: kujica Roza, Rade Jarak (predsjednik), Kosmogina (Srbija), Sanja Bilić (Bosna i Hercegovina), Željko Špoljar (Hrvatska), Miro Glavurtić (Crna Gora). Fotografirao Marko Ercegović

Piše: Rade Jarak
Pročitano 1859 puta.



NASLOVNA | ESEJ | INTERVIEW | KRITIKA | PROZA | POEZIJA | IMPRESSUM | KONTAKT

KNJIGOMAT © 2004-2013 Virtualni časopis za književnost      powered by: RADIUS-info.com