KNJIGOMAT
Virtualni časopis za književnost, godina deveta
Kritika arhiv
10.5.2010
Wakamono u krivom romanu


Rade Jarak, Wakamono
Udruga za kulturu Knjigomat, knjiga br. 8, Zagreb 2010.
Ilustracija na koricama Miroslav Sekulić.











(Posao)

Fox je bio izbezumljen.
Sve češće mu se događalo da gubi pamćenje. U početku se nije zabrinjavao zbog toga. Čak mu je i odgovaralo takvo stanje. Zabavljalo ga je. Na mjesta crnih rupa od prethodnog dana dodavao bi svoje fantazije. U početku je to bilo iz dosade. Kasnije ga je počelo intrigirati jer je shvatio da na taj način sjajno manipulira ljudima. Najviše mu se sviđao osjećaj moći koji bi dobivao u tim trenucima. Samo bi malo preuredio istinu, a nitko nije shvaćao. Fasciniralo ga je to. 'Zar je zbilja tako lako bilo prijeći granicu' – pitao se cijelo vrijeme. Čudila ga je ta spoznaja. Pitao se zašto ljudi žive začahureni i s maskama kad je rješenje tako lagano – sam je shvatio da je živio kao kukavica. Čudilo ga je i zbunjivalo što ga nitko ne želi pratiti na tom putu. Trudio se i objašnjavao (evo sad će tri godine kako propovijeda po svijetu Istinu, a nitko ne čuje – dobro – povremeno bi mu se učinilo da naiđe na nakoga tko ga razumije ali vrlo brzo bi shvatio da je to varka) Počeo je mrziti ljude zbog slabosti jer i dalje žive u neznanju. Smatrao ih je glupima. Bili su mu dosadni. Njihove sitne priče i sitni ciljevi. Fuj.

Obično bi mu se pamćenje vratilo naredni dan.
U tim trenucima relanost i fantazija bi se sudarili i on bi odahnuo s olakšanjem jer ih je još uvijek mogao razlikovati i slatko se smijao sebi i drugima. Fantazije mu se nisu činile opasnima i vlastita ljutnja mu nije izgledala stvarna i jedva je čako sljedeću priliku za zabavu.

Međutim u zadnje vrijeme mu se počelo događati nešto vrlo čudno. Budio bi se greškom u Buenos Airesu ne shvaćajući zašto je tamo kad je imao sastanak dogvoren u Tokyu. Ili još čudnije - prilazili bi mu nepoznati ljudi i pričali o zajedničkim avanturama, a on se ničega nije sjećao. Pojavila se čak i Kineskinja koja je tvrdila da ju je silovao u nekoj diskoteci u New Yorku. Pored fantazija koje su počele dominirati njegovim životom pojavile su se i utvare iz prošlosti koje su uništavale sve rjeđe trenutke lucidnosti, sjene prošlosti zbog kojih više nije mogao pravilno raspoznavati sadašnjost.

Tada je polako počeo shvaćati da mu se bliži Kraj.



A i
Ljubav


Nekako baš u to vrijeme pojavila se Wakamono.
Sa zadatkom da po Foxovoj naredbi ubije Gada koji ga je maltretirao i mučio godinama. Sve je to lijepo Fox objasnio u svom trineastom po redu književnom djelu koje je nazvao 'Wakamono'.
(silno se trudio da opusom sustigne Gada koji mu maše nezasluženim nagradama, pije mu krv i uništava život 'život koji sam toliko čekao – slobodan od svih i konačno prvi put u životu živim upravo ono što želim heho-hi haha' – naivno je Fox mislio).
Wakamono u početku nije shvatila ništa od toga.

Za nju je to bio samo još jedan posao koji će odraditi za lovu koju je hitno trebala.
Prenosimo cijelu prepisku snimke iskaza koje je Wakamono dala u policijskoj postaji u Chicagu, Illinois 2.B.I.13 nakon što je obračun pod predmetom 'KR' bio gotov.

(Foxa sam upoznala u godini Tigra, bio je snijeg i bilo je hladno. Užasavao me. Mislila sam da je lud. Htjela sam brzo odraditi taj posao. Nadala sam se najboljemu. A onda baš kad sam odlučila reći da odustajem od posla i da mi cijela priča smrdi, odjednom sam osjetila slabost kao nikada u životu jer sam vidjela sebe u njemu i više nije bilo natrag. Odjednom sam počela shvaćati da se ne radi o Foxu nego je ovo moja osobna borba. On je bio samo kanal.
Najgore od svega je bilo što sam se zaljubila.
Situacija je postojala jako ozbiljna.
Shvatila sam da Fox nije svjestan da me unajmio da ubijem upravo njega samog.
Toliko duboko je upao u zamku Demonije (virusa koji je došao kad su Marsovci prvi put došli na zemlju). Inače mi koknuti takve ljude nije bio problem, bili su ionako samo šteta i teret i drugima i sebi.
Ovaj put je bilo drugačije. Opasnije.
Ovaj put je postojao rizik da ću ubiti i samu sebe.
Trebalo je brzo djelovati.
Podijelila sam se na dva dijela. Jedan koji je volio Foxa i jedan koji se štitio i bježao znajući da je u pitanju život ili smrt .
Napokon odluka je pala na dan Narcisa (na dan konačnog okršaja Fox mi je poklonio narcise).
(Narcis je jako popularna lukovičasta biljka u našim krajevima. Prvenstveno zbog lakoće njezinog uzgoja i njezine ljepote koju daje. Tako je i ime dobio zbog ljepote. A dobio ga je po grčkom junaku Narcisu koji je toliko bio očaran svojom ljepotom da je gledao u svoj odraz na vodi, tako dugo dok nije umro. I na tom mjestu izrastao je cvijet kojemu su dodjelili njegovo ime.)
Upravo to je bila njegova fatalna greška.
Pucao je. Beng – Beng.
Pala sam.
Jedan mi je metak prošao ravno kroz srce, drugi se zabio negdje između sljepoočnica.
(beng – beng he shot me down,oh my baby shot me down.)
U zadnjim trenucima sam mu htjela reći da ubija sebe, a ne mene ali nije me čuo. (Iako bi tek to prizanje odvelo mene u smrt.)
Toliko sam ga voljela.
Voljela sam ga čak i kada mi je pucao u potiljak. (na snimci se čuje jecaj policajca S.B 34 koji je nakon njezinog iskaza posato njezin zaštitnik zauvijek.)
Kraj.


Mržnja

Wakamono jednostavno ne umije pisati o mržnji.
Mržnja joj je nepoznat pojam.
Iako je bila profesionalni ubojica Wakamono u stvari nikada nije ubijala.
Svi koji su mislili da je Wakomono ubojica nisu bili svjesni da je samo zrcalila njihovu mržnju i bol prema sebi. Sami sebe su ubijali.


Happy End

Wakamono danas sretno živi u Parizu s mužem i dvoje djece. Usvojila je i Foxovu djecu kada je njegova prva žena umrla shrvana bolom nakon njegove smrti.

Piše: Katarina Komarica
Pročitano 1718 puta.



NASLOVNA | ESEJ | INTERVIEW | KRITIKA | PROZA | POEZIJA | IMPRESSUM | KONTAKT

KNJIGOMAT © 2004-2013 Virtualni časopis za književnost      powered by: RADIUS-info.com