Pier Paolo Pasolini Uličari Disput Hrvatsko filološko društvo
Prijevod: Vanda Mikšić
Ta na sitat, Triest o Udin ju par un vial di tejs, di vierta, quan' ch'a mudin il colour di fuejs I colorai muart
Slika: Mrtvi Pasolini.
Zaista je smiješna teza – prema pisanju fakina po novinama – da je P. ubijen zbog knjige "Nafta". Smiješno. Kakva je samo to knjiga koja sadrži tajne o mafiji i nafti? Dalje, što im vrijedi ubiti pisca kad knjiga ostaje? Neka je objave pa da vidimo te tajne. I na kraju ali ne i najmanje važno, kakve su to velike tajne koje zna najobičniji pisac i filmađija? Sve je to Beškerova postmarksistička mistifikacija. Taj tip ionako dobija ideje na teledirigirano iz Ulice mračnih dućana. A da nije tako bio bi senza una lira. Kud bi se snašo jadničak. Bio bi potpuno dezorjentiran. Dalje, u duhu prijevoda Uličara, "Naftu" bi trebalo prevesti kao – Petroj – Ionako sve traba polit petrojem i zapalit.
Ja ionako radim za camorru. Bolje plaća, a nema birokratskih zavrzlama. Imaju, naime, samo jednu tajnicu, koja u nekoj stražnjoj prostoriji radi obračune.
A sad o Uličarima.
Prvi dio – solidan, brz i zanimljiv. Drugi dio – dosadan i loš. Treći dio – dosadan ko racku. Četrvrti dio... itd. itd.
Dosada.
O prijevodu. Vrlo je zanimljivo to što je tekst uličnog žargona rimskog ološa preveden na nekom splitsko vlaškom narječju. Iako to nema nikakve veze. Rimski huligani govore splitsko vlaški sleng. Svejedno, sviđa mi se ta nadrealna pulp varijanta koja nema nikakve veze s mozgom. (postmodernistički, rekli bi) (Ionako je neprevodivo)
Ipak, ponekad, uhvati nekakav blues, neku - evo čudne usporedbe mozartovsku oscilaciju iz klavirskih koncerata.
