melankolično nježno noćas prošlost... moje nemoći ... crni vampiri... jutro, kava, novine i pogled I svijet u dijelovima Zatim, siluete od dima nihilizam očaj istine mračno kao ploha prijeteća i mrkla glava, okret, smjer i zidovi u svijesti do sada začuđeno gledaju uzastopno u misao koja reflektira misao hoćeš li pomisliti na mene? ׃ da pobijedim sebe kao odgovor?
POKUŠAJ I.
pokušavam izaći iz kalupa protežnosti naviti se na tangentu, jednadžbu, algebru i niz praznih pogleda ostavljenih na polaganju mature u izbrkanom redosljedu sjećanja projekcija sada beznačajnih poput cigarete koja polako umire u mojoj ruci i zadnjih taktova neke melodije u zvučniku
POKUŠAJ II.
dan je pao neočekivano brzo skužila sam da u mozaičnom slaganju stvarnosti najviše nedostajem ja skužila sam da već dugo nisam napisala ni stih istrošena na gluposti skužila sam da me je strah ovog papira koji guši sve pokušaje pretvara u besmisao skužila sam da ću sutra opet makar poželjeti da pribilježim učestalu pernatost prolaznost i skužila sam, jebi ga da se o ovom nema nešto pretjerano za reći
I OPET
razvlačiš svoju učtivost kao moju haljinu one večeri kad je vrućina bila nježna i neprimjetna i onda smo upijali prvi dolazak tame u paučini realnosti tražili zvijezde tragovima vrištećih želja i tada smo mislili kako sve smrdi i da zaslužujemo puno bolje play it again, sam
RASKORAK
kad budeš shvatio tko sam ja ti više nećeš biti ti možda ćeš biti on ili netko drugi potrebna je preobrazba
kako bi shvatio tko sam ja i tko si bio ti do tada ću se skloniti u galebove
JUČER DANAS SUTRA
jučer sam zabilježila fotografijma ispranim od nedorečenih bujica stvarnost je pristizala rastrgana očnjacima Vremena danas sam zrak potpuno nevažna komponenta za zidove traktore nove Levi's reklame rasplinjujem se ošrom odlučnošću i s namjerom nepovratka bježim u pločnike grafite literaturu slobodna sam, a svijet je divlji i spreman na avanturu sutra će me ponovno definirati upregnuti u vrijeme, mjesto, način, ali mi neće otkriti uzrok
LJEPLJIVA DOSADA
opet upadam u gnjecave prostore bez Krika i bijesa dok okus tajanstvenosti nevjerojatno lako bježi kroz prste ljeta
možda istog kao ovo
CIVILIZIRANO
u trenutku kad su skinuli laž vrijeme je protjecalo sasvim uredno
on je imao oči boje srne i već dugo nije raspoznavao njene zvijezde njene su usne bile usta vučice i nije bila načisto u koju životinju da ga svrsta onda su podijelili misli
jedna je otišla njemu jedna njoj i životinjski nerazumno nisu ugovorili sporazum ako bude neparan broj što će s onom koja ostane zadnja
od tada su putovali različitim šumama
POŠTOVANJE
imajući uvijek Ikara u vidu pamtim te središte
KATARZIS
još je stari A rekao kako bol pročišćuje možda se pretvorim u najčišći element
ICH
sama se sebi otkrivam i sakrivam kao u kaleidoskopu boje koje bježe ...
NE PRODAJEM NASMIJEŠENOG PSA
Slučajno danas mi nismo plesali gledali smo psećim očima čekajući pticu putokaza
KNOCK DOWN
povlačiš se u pitanje imaš li mogućnosti u blještavilu dozvoljenog nestati u granicama danas ti neću reći riječi niz koji čini pokušaj lice i naličje oblačim štit tišine gasim cigaretu i pitam se da li se i svemir kreće u krug
PRIPREMA ZA FILOZOFIJU
unatoč tišini utažit ću žudnju pod krabuljom priče zavest ću spoznaju pa te možda nađem u nedodirljivom
POVRATAK
nasukana na nepodnošljivost odlazim... šarmira me predodžba prostora koji nestaje praznina ... klaunovsko lice laži pred raspuklim ogledalom briše granice hm koračam raskomotiti misli... kroz fragmente otvaram stvarnost vrisak ponovno me rađa jedno - stavno je - sam
PLAVETNI UZDASI
poljupcima želimo sakriti ti i ja veličanstvenu mekost naših samoća kroz plavetne uzdahe rubove i san vani je kiša... zadnje točke jutra u mozaiku smisla ja i ti ti pokušavaš pridodati iluziju mrmljaš smijeh
SLABOST
Ponavljaš se uzastopno crno - bijelim slikama na epiprojektoru moje nemogućnosti da pobijedim prošlost...
PRIPOLJUBLJENOM TEBI
nećeš me naći u ovim riječima to su samo kože koje skidam kako bih te zavela dok u ovom vremenu bez daha tražim sebe
ISTUPANJE
kad bih mogla od svih umijeća briljirala bih ono glumice na svaki prodor neobuzdanosti pretjeranosti iskrenosti nosila bih lice ledene kraljice i vladala bih svima vama zbog kojih želim posjedovati to umijeće
PITANJE, SASVIM LJUDSKO
i onda sam ušla u ribu vidim-nema te tamo u vrtlogu zvijezda svrgnuta božanstva kažu-nije već dugo dolazilo na rukama staraca što kopaju po mom smeću nema te ma gdje si lice pravde?
ČIŠĆENJE
u kantu za smeće bacila sam ljuske od jaja, televizijske programe, tetrapak od mlijeka, lošu literaturu i loše prijevode, nefilozofe, ostatke od ručka, medije, «mudre» savjete, kredite, stari kruh, masovnu kontrolu, diktatore, neuspjele odnose, sve slijepe dogme, narodnjake, E-330, E-425 i ostale eove i zaslađivače, neodgovorne političare, prežvakane ljubavne priče, «normalne» ljude, znanstvena «rješenja», tračere, anoreksičare, materijaliste, nezdravu hranu, ufurane likove, loše profesore, praznu konzervu mačje hrane, pedofiliju, emotivne ovisnike, Georga Busha, praznu bocu vina, pokvareni telefon, najbolje prijatelje koji nikad nisu tu kad ih trebaš, praznu bocu Likvija, američke filomove i serije, Vrazove Đulabije (koje su mi uvijek bile zamorne), pozitivizam, strogo određene kronološke odrednice, glupane, omot od čokolade, umjetno cvijeće i umjetne sise Treba cijeniti život
TRAGIČNOST I FRAZA
dan prije jučerašnjeg umro je prijateljičin dečko od dopa. Fraza imala sam smrtni slučaj zvučala je otrcano i tjerala me da se osjećam neugodno u svojoj koži koja se ježila neprestano
.NAMJERA
obilježit ću te kriškom mjeseca u očima a satira u tvojoj zjenici natjerat ću da mi prepusti prevlast stvarno ću to napraviti jednom
Livija ReÅ¡kovac > Dosad je objavljivala u Alephu > (Äasopis Filozofskog fakulteta Osijek). PiÅ¡e poeziju, priÄe i > neÅ¡to kraćih drama.
