KNJIGOMAT
Virtualni časopis za književnost, godina deveta
Poezija arhiv
5.4.2008
Sjećanje mora


***

Postoji li udaljenija obala od ove?
Još je petnaest sati preostalo do zore
ali se vrijeme više ne mjeri minutama.
Uglavljeno je u ritmu jampskog pentametra,
prebrojano oblucima bačenim u plićak,
zaboravljeno u raspršenim kružnicama
na drhtavoj površini vode.
Sada vrijeme otkucava u noćnom TV programu
(tri reklame manje do jutra, četiri nasmijane domaćice,
sedamnaest blještavih zubala
bliže smo svitanju),
zarobljeno je u disonanci pijanih
glasova i tišine ulica,
dugačkim pauzama razgovora
i stiliziranim šutnjama glazbe.
Piano, pianissimo
stoji u zaglavlju svakog neispisanog lista
što ga iščitavam s najvećom pažnjom
- naše su tišine srodne.
Jer, ja ne govorim.
Ne mogu govoriti.
Moja su usta duboka rana koja ne zacjeljuje
brižno povezana uvijek novim, bijelim
zavojima.
Govorimo šuteći.
Ja i ona druga ja, obrnuta od mene,
glave povijene gazom
gledamo se šuteći.
I ne znam oponaša li ona mene
ili ja nju.
Glava povijenih gazom
gledamo se šuteći.
Ti, koji nisi ti jer ovdje nikoga nema;
ovo je najudaljenija obala.
I ja koja ne mogu biti
paralizirana iščekivanjem zore.




VAL

Vodeni mi se gušter približava
dok klizim kroz gustu
neproničnu
masu vode.
Kupam se u plavoj živi
žutocrvenoj živi
srebrenoj živi
(Ljeska se poput gušterovih leđa).
Poput šupljeg oblutka plutam
dok mi se on tiho prikrada
bez zvuka
bez šuma.
(Na obali panika.
Ne čujem upozorenja
Dozivanja!
Vriskanja!!!)
Ja sam šuplji oblutak u plavoj živi.
Nemam uši,
nemam misli ni dušu.
Djelić sam prethistorijske stijene
uspavane ribljim pričama
dolje duboko u utrobi vode.
Čujem samo puls njenog sna
i nijemi drhtaj dok ulazim u gušterova usta.
Dok se sastajemo,
ispreplićemo na trenutak…
A zatim opet samo gustoća tišine
dok izranjam iz ljuskastih leđa
i dok…

Oboje klizimo dalje
Zaštićeni…
Nedodirljive aveti
svaka u svom snu.







SJEĆANJE MORA

Znaš li da se ledenjaci otapaju dok
lijeno
odmaramo na stijenama
i da će nas,
za nekoliko hiljada godina,
izroniti iz mora
-algama otpočete kosture-
uglačati do sjaja
i izložiti u muzeju
kao prvog muškarca
i prvu ženu.






MJESTO NA KOJEM NISMO BILI

Osmijeh je pobjegao njegovom licu
Iznenada
uplašen neočekivanim izvijanjem njenih bokova,
naglim približavanjem neizbježnoga.
Progutao je zvuk
gledajući nju kako guta
Tamu
čineći je nevidljivom,
nepostojećom
svojim nagim tijelom fosfornoga sjaja
u mraku sobe
nije bilo sobe
i on je odlutao u prazninu
koja se odjednom pojavila
iza oslikanih zidova…
Bio je na osvjetljenoj autocesti,
automobili su prolazili
Nadzvučnom Brzinom
i klupka žute i ljubičaste svjetlosti.
U njenom su snu domoroci trčali po plaži
polugolih, bakrenih tijela
skakali u zapjenjene valove.
Imali su visoke glasove
i dubok, nezgrapan dječji smijeh
kojeg je uživala
nagim tijelom ispruženim na suncu.
Više nije bila žena.
Od sunca je njena koža postala
ljuskasta i sivozelena,…
Bila je dugačka mudra zmija,
bila je siesta
i odbjegle su je kapljice hladile.

A u sobi je bilo mračno i vlažno,
vjetar je probijao stakla,
svi su spavali…
Osim nas dvoje.






POVIJEST LJUBAVI

U slici gori svijeća,
vosak se razlijeva po stolu
teškom i tamnom
iznad kožne sofe
i sve se to nikako ne uklapa
jedno u drugo,
u mene
u tebe
U svijet čija smo vrata na tren pritvorili.
Osvijetljeni električnom svjetiljkom
promatramo njih u svjetlosti svijeće.
Ja ispred sofe
Ti- neizvjestan, nepronađen,
negdje u dubinama mene zagubljen.
Sakriven u međuprostoru ove ovdje sobe
s ljubičastom sofom
i bučnog, vlažnog svijeta iza pritvorenih vrata.
Ne tražim te, ovdje si...
Nema te u predmetima oko mene
niti u mojim sjećanjima...
Tek u tom rascijepu prostora,
lebdećem vakuumu neostvarenog vremena,
izviruješ ni sa čim povezan, dalek
nestvaran.
Kao da nikada nisi ni bio,
kao da smo se izmaštali u snovima
nekog drugog svijeta.








___________________

Ana Čveljo rođena je 28.3.1982. u Zagrebu. Studentica komparativne književnosti i filozofije. Pjesme su joj do sada objavljene u studentskom časopisu Ka/Os, zbirci "Erato" i na web portalu "Prozaonline".
Ana Čveljo
Pročitano 1688 puta.



NASLOVNA | ESEJ | INTERVIEW | KRITIKA | PROZA | POEZIJA | IMPRESSUM | KONTAKT

KNJIGOMAT © 2004-2013 Virtualni časopis za književnost      powered by: RADIUS-info.com