Nije mi vas namjera plašiti, dobri moji ali preda mnom je još cijeli jedan sat prazna galerija s već viđenim crno-bijelim fotografijama nepobitnog umjetnika, zaljubljenika u moj kraj i dugačka ulica na kojoj nema nikoga, sunčani dan. Zvona sa zvonika, dobri moji na vodovodnoj cijevi utvrđeni kvar – najava kopanja… iz gornjeg reda kuća glasne psovke i lavež odnekud mi nosnice uzbunjuje palež ručka zaboravljive domaćice… Najava programa za par narednih dana valjda ćemo biti tu da i to popratimo u dnevnim novinama. Ni daška vjetra. Vrijeme kao da je stalo. I stalno mi se čini još malo, još malo a sa mnom ste već na trećoj stranici nekog starog bloka dobri moji i hvala vam što ste još uvijek tu. Ormar pun knjiga pronašla sam u međuvremenu u svojoj ne znam kojoj vrtnji u krug i vrijeme poklonila Arsenu poslao mi Brod u boci za bijeg od dosade Ne daj se Ines poručuje, ja ga slušam iako se zovem drugačije – taj detalj Arsen ionako ne mora znati a i sve smo mi Ines nečije… I ne brojim više stranice, dobri moji samo iz ljepote prazne vapim koja za vas i sa vama postoji, u tome je njezin smisao inače je uzalud, dobri moji kao glazba koju nitko ne čuje kao torta koju nitko ne kuša il' riječ koju nitko ne sluša kao ljubav koju nemaš kome dati… Brod u boci koji nikome ne dopluta… ostarjela Ines iz kuće preko puta koju više nitko ne treba… dobri moji… knjiga koju nitko ne čita kao samac za ko'g nitko ne pita … ne daj se godinama!
