KNJIGOMAT
Virtualni časopis za književnost, godina deveta
Esej arhiv
1.3.2006
Trule jabuke



Kako je ljubav pobijedila kapitalizam


U narodnoj priči mljekarica nosi kantu mlijeka na tržnicu i sanjari kako će od zarade kupiti kokoš; za kokoš i jaja gusku; za gusku i perje ovcu; za ovcu i vunu kravu; a kravom počinje novi ciklus umnožavanja kapitala u kojem će svaka buduća mužnja proizvesti po jednu novu kravu. Dok ta priča pripada ranom kapitalizmu u kojem se profit stvara proizvodnjom, jedan lik iz "Majstora i Margarite" prešao je na kasni kapitalizam u kojem su unosnije usluge i špekulacije. Taj je Moskovljanin sobu pregradio napola i zamijenio za dvije sobe; te je sobe opet pregradio pa zamijenio, i onda opet - na kraju transakcija posjedovao je sedam soba na različitim mjestima u Moskvi koje je u velikom finalu trebalo zamijeniti za sedmerosobni stan.
U dječjoj predstavi "Tatica je uvijek u pravu" Tatjane Šuput (može se vidjeti u kazalištu Žar ptica), nastale po Andersenovoj priči, pratimo obrnuti slučaj; nespretni je seljak na sajmu konja zamijenio za kravu, kravu za ovcu, ovcu za gusku, gusku za kokoš, a kokoš za vreću trulih jabuka. Kada su mu građani koji su ondje prolazili rekli da će ga žena zadaviti zbog toga, seljak je samouvjereno odgovorio da je on za svoju ženu uvijek u pravu i da se stoga nikad ne svađaju. Građani su se okladili u ćup zlatnika da žena ipak neće prijeći preko toga što je konja zamijenio za vreću trulih jabuka - i izgubili; žena je u vreći našla jednu zdravu jabuku i zahvalila mužu što joj je kupio voće koje ona najviše voli.
Jedna strana medalje je da je u priči riječ o seoskoj zatucanosti, muškoj umišljenosti, ženskoj ograničenosti, seniliji, neukosti i nesposobnosti - sastojci potrebni za to da se loše posluje, osobine žrtava kapitalizma koje u općem natjecanju gube i ono malo što su imali. Druga je strana da je apsolutno prihvaćanje - što je zapravo ljubav - između dvoje seljaka neuništivo i da je izvrgnulo porugu bogataša (promoćurnih i sposobnih trgovaca) na svoju korist. Mljekarica se spotaknula i prolila mlijeko, a s njom se i rasprsnula eksponencijalna funkcija na svome vrhuncu; promoćurni Moskovljanin nije uspio provesti svoj veličanstveni špekulantski finale jer ga Đavao odnio u Pakao; ali dvoje staraca stoje blaženo pred svojom trulom kućom - držeći u ruci jabuku poput nekih apokaliptičnih Adama i Eve - i ne znaju što bi sa svojim bogatstvom.
Piše: Boris Beck
Pročitano 3560 puta.



NASLOVNA | ESEJ | INTERVIEW | KRITIKA | PROZA | POEZIJA | IMPRESSUM | KONTAKT

KNJIGOMAT © 2004-2013 Virtualni časopis za književnost      powered by: RADIUS-info.com