dok spavamo male će magarice utabati stazicu do mora preko božjih karpata žuri: dok su još razdvojene bijesne trave vodit će nas pečeni medvjedići
dolje u suburbiji domovini brkatih kućnih duhova i majki od majčinske želatine naći će se netko da nas čuva kao glave kruha da nas cmače u potiljak
male mule već su skrckale spržene kikirikije lavande požuri: naći ćemo nekoga da nam kupi šećernu vunu žeton za ringišpil tiket za kuću strave
VIDOVITI KONTINENTI
ovaj put će trajati vječno kao što je u vječnosti započelo na prljavom kolodvoru neke pred-zemlje ti nećeš baciti sidro na kameno pročelje grada i neću željeti povratak između svega mi smo sićušni vidoviti kontinenti naša je zemlja uglavnom u putovanju možda smo ciganska čerga ili suburbijski putujući cirkus ili čitav svijet putuje s nama kao na leđima kornjače
BOSSA NOVA
neka ljeto drhti ispred naših vrata nemoj mu otvoriti nek' umre od želje mi ćemo se smijati gole i crne i probavati gospođine haljine plesat ćemo čitav dan, djevojčice pokraj starog gramofona lijeno kao mačke na prstima na petama okret tvoje su ruke u zraku moje su ruke na struku dozivaju nas mornari pod prozorom oni znaju naša imena ti si Marmelada od Šljive ja od Gorke Naranče
SUBDIANA
pred slavolukom čekalo je na nju 9 ćelavih župančića s gramofona je svirala himna a špalirski je narod bacao u zrak kuhane školjke koracala je u teškoj svili pokraj princa gromkoga glasa i žvačući rastreseno kuhanu dagnju pomislila sa stanovitim olakšanjem: život je napokon mrtav- živio život no, tu nije bilo pomoći: naprosto, nije se mogla smisliti
JAGOŠEVA PJESMA
jutros si došla prvim brodom iz daleke pjesme nad plavim sisama mojih patlidžana djevojka iz ipaneme liže sladoled od limuna napunit ću tvoje košarice smokvama i murtilom zakitit ću tvoje uši višnjama, kosu vrijeskom tepam joj ustima punim jezika
visoka i tamna nad plavim sisama mojih patlidžana nad plamenim brdima mojih paprika djevojka iz ipaneme liže sladoled od limuna i ljulja u ružičastim dlanovima tikvice mog srca
NOŽ- DJEVOJKA
djevojka ima nož čisto i oštro sječivo ona ima nož hladno i blistavo oružje pa silazi u luku među pijane mornare i pleše pod lampionima na vjetru iako je najljepša najveselija na svijetu svodnici je zaobilaze sa stanovitim respektom klimaju glavama junaci obalne straže kažu da su njeni ljubavnici ostajali bez muškosti njezine sirene bez pjesme a narodi bez jezika
NA GRAD PADA PRAŠINA
prši prvi sivi rujanski snijeg sutra će turističkim autobusima odvući razmontirani cirkus ti i ja ćemo napokon odmoriti rezidencijski u širokom luku nad morem al znam vjetar će na terasu donijeti lišće i dosadni bivši ljubavnici počet će slati pisma to će učiniti da shvatim da ljeto nije došlo još od djetinjstva u pozadini preskače ploča ti se dižeš s ležaljke i bučno zatvaraš staklena vrata verande po kojima sada već jasno dobuje prašina
