KNJIGOMAT
Virtualni časopis za književnost, godina šesta
Poezija arhiv
28.10.2005
Ljudi kao mi


[o đezu i pisanjima po weselom centru]

[* napisano u wc-u / na parkirnoj karti sinestara]

rasipna sam večeras
rasipala sam osmijehe u prolazu
padali su po kockastom podu
razlijevao se jazz po mojoj jetri
bobicu po bobicu krvavog grožđa

[* napisano po izlasku iz wc-a / na listiću od bankomata]

okrećući u ruci fancy čašu s jednom nogom
brojala sam ostatke ruža
i izbrojala koliko sam mogla puta
ljubiti tebe umjesto staklo
al' nema veze
to je samo znak da smo koncentrirano
slušali naše jazzere
a ja...
ne znam kako da ti to kažem
probat ću u slovenščini:
znaš kaj je za mene đez??

jazz bi da mi ga deneš noter:)



[haloooo?!]

lisn kerfuli:
aj šel tel dis onli vans!

ako prestanem počinjati
gunđati
zanovijetati
i protestirati
okopnit će moja ženstvenost
izrast će mi škemba
brkovi
možda i borolete na nogama
pretvorit ću se u predmet svog obožavanja:
u muškarca



[ljudi kao mi]

godine su me ispekle
na tihoj vatri
naučile me da više iz kurtoazije
ne radim ništa besplatno
i obratno
sve ima svoju cijenu
zakon tržišta nije ubožnica
punuda i potražnja diktira
cirkulaciju proizvoda
znaš kako je
jebiga
ljudi kao mi su rijekost:
nešto kao penzionerski osmijeh prosutih zuba
osjetila prostituke
ili medvjeđa motivacija za svako sljedeće buđenje
ljudi kao mi
ne daju se svakome konzumirati
godine kurtoazije su prošlost
mjerljiva mon€tama
mene nećeš naći u čoporu dekodiranih osjetila
kemijskih vikenda
i lažnih osmijeha
dodir moje ruke nije slučajan
mene nećeš naći na kragni tuđih muževa
ni u kandžama brđanina dođoša
devalvacija današnjice kao da mi kaže:
na dobrom si putu
dovoljno različita
da sa strane skeniraš ljudske živote
i tek ponekad kroz zube opsuješ
pokoju pjesmu




[fliper]

u silnoj želji da zapakiramo našu prošlost
u ukrasne blještave papire i mašne
postižemo efekat ulice neona i kurvi
ali ne mijenjamo njene konzumente
isti je kismet prošlosti
ne može se upakirati loš sadržaj
pozdravljam one koji razumiju
pozdravljam i one koji se trude
a najviše od svih
pozdravljam one koji su prestali zamotavati
dobrodošli
život je kao fliper
svatko kad tad dobije
extra ball




Ivana Premužić
Pročitano 22580 puta.



NASLOVNA | ESEJ | INTERVIEW | KRITIKA | PROZA | POEZIJA | IMPRESSUM | KONTAKT

KNJIGOMAT © 2004-2010 Virtualni časopis za književnost      powered by: RADIUS-info.com