KNJIGOMAT
Virtualni časopis za književnost, godina deveta
Poezija arhiv
26.1.2005
Dvorište





u staroj kuhinji
sve je obloženo
debelim slojem čađe
dok je još baka bila živa
tu su se sušile i dimile
kobasice i šunke
prije je ova prostorija bila
stolarska radionica mog djeda
i sav taj alat je crn
dlijeta pile čekići čavli
i masivni stolarski stol
po kutovima je paučina
dnevno svjetlo ulazi
kroz otvorena vrata
miris koji se širi
težak je i kisel




oba stabla su posječena
i šljiva i jabuka
kao prečka između njih
bio je debeli kolac
na kojem je visjela
drvena ljuljačka
bila je sastavljena
od raznobojnih kuglica
to je bilo prije
dvadesetak godina
uživao sam na toj ljuljački



sve je započelo vjetrom
ariš se savijao i zviždao
smračilo se i zahladilo
kokoši su pobjegle u štalu
i tamo tiho kokodakale
iz raznih smjerova je sijevalo
prvi grom
gledam prema jablanovima
oni su najranjiviji
u kući treba sve pogasiti
u žurbi si gulim kožu
s ahilove tetive
napokon kiša




opet sam počeo skupljati
stvari koje nitko neće
te nekakve kutijice i bočice
više puta sam odustajao
od namjere da ih bacim
možda će za nešto trebati
ali nikad nisu
i svejedno sam ih gledao
i čuvao
kao da mi uvijek treba
neki oslonac
nešto nepotrebno
i samo moje



ovdje je improvizacija
jako bitna
većinu stvari treba pokrpati
ili svezati žicom
nužno im je pomoći
da potraju još malo




voće raste
deblja se i rumeni
povrće se nalijeva vodom
nakon kiše
poprskano je blatom
kokoši love mušice u letu
i grebu tvrdim nogama po zemlji
dosipavam im kukuruz u zdjelu
taj zvuk ih opčinjava
i počinju trčati prema meni





pada kiša
cestom prolaze rijetki
automobili traktori i kamioni
proizvode šum
to je jedino što se čuje
žamor ne postoji
jako se osjeća
sporo prolaženje vremena
ponegdje se kroz oblake
naziru plave mrlje




susjedove guske šište na mene
pružaju svoje duge vratove
i lagano hodaju prema meni
bijele su i lijepe
okrugle i debeljuškaste
naglo se trzam i plašim ih
bježe
gaze si po nogama
zatim usporavaju
mašu repovima
udaljavaju se i drže me na oku



iz sjenice u vrtu
obrasle bujnim penjačicama
promatrao sam oblake
iako ih je bilo puno
bili su potpuno bezopasni
nisu navješćivali ni kišu ni tuču
iza mene su bili krastavci
ispred magnolija
s lijeve strane grah
a s desne ruže
odjednom iza leđa čujem pućkanje
opet su susjedove pure
našle rupu u ogradi





ljudi kažu
da dudovo drvo plače
iz njega curi neka tekućina
i to znači
da će se vrijeme promijeniti na gore
tekućina izlazi na pregibu
slijeva se
i zemlja ju upija
suze



cijeli dan sam radio
na polju s krumpirom
sakupljao sam zlatice
i njihova žuto narančasta jaja
to je najsigurniji način
naložio sam peć
i bacio škarnicl sa svime time
u vatru
čulo se pucketanje
i odmah mi je bilo lakše
sjeo sam na kauč nasuprot peći
boljela su me leđa
i bio sam znojan
presvukao sam se i otišao leći




prenaglo povlačim konopac
i velika kanta udara
u unutarnje zidove bunara
otkida paprat i mahovinu
dlanovi su mi crveni
u bunaru ima malo vode
iz pipe više ne šumi zrak
voda je slatka
na kraju nepca ostaje
blagi okus kiše





koza je ojarila svojeg prvorođenca
nije znala što bi s njim
bježala je od njega
a on ju je lovio po štali
jarić je bio topao i mokar
ispuštao je tanke i blage zvukove
brzo je stao na noge
sušio sam ga krpom
i milovao po balonastom trbuhu
sav je bio trokutast
samo je trbuh bio velik i okrugao
jarić me gledao prozirnim očima
s uskim vodoravnim zjenicama
kad se pribrao
došao je do majke
snažno je udarao glavom u vime
i mahao repom



svakog dana zaželim se voća
pa prošetam dvorištem vrtom i pašnjakom
započnem s malinama šljivama bistricama
i bijelim dudom
onda nastavim s kupinama marelicama
i trn šljivama
trenutačno je prekasno za jagode
i prerano za jabuke




da bi se dobro oprale bačve
potrebno je par dana teškog rada
prvo se peru iznutra
iznesu se van
u njih se ulije
desetak kanti vrele vode
i stave se debeli željezni lanci
zatim se bačve njišu lijevo desno
i istovremeno okreću
vrela voda šišti
i lanci udaraju po unutrašnjosti bačve
nakon par sati izlije se voda
i postupak se ponavlja dva dana
onda s bačve ribaju izvana
cijelo vrijeme ih se polijeva vodom
i drži omotane vlažnim plahtama





isti muzičari
prate svatove i pogrebe
isti srednjovječni muškarac
udara ritam u ogromni bubanj
koji nosi na prsima
bijeli se napeta koža



još nisam naučio
kako zvono zvoni
kad netko umre
i iznova me iznenađuju
upiti seljana
znam li tko je umro
ionako su prazne
kuće mojih susjeda
sa lijeve i desne strane
imanja se sve više zelene
čini se da napreduju




prijatelji mi dolaze u posjet
donose mi južno voće i čokoladu
kao da sam u bolnici
smiju se
razmilili su se okolo
viču
čupkaju lišće
pitaju jel se ovo može jesti
hrabriji ulaze u štalu
dajem im jaja i kolača
par boca vina i jabučni ocat
sjedaju u aute
i trube kad odlaze



svaki dan sa svojeg dvorišta
gledam prema cesti
u vrijeme kad njome prolazi
plavi autobus iz zagreba
oko četiri popodne
iz njega obično izlazi dvoje ljudi
suspregnutog daha i gotovo žmirečki
žure se da što prije izađu
iz oblaka prašine i buke motora
i da urone u tišinu
i da hodaju baršunastim i pokrpanim
seoskim asfaltom



Bojan Radašinović
Pročitano 33556 puta.



NASLOVNA | ESEJ | INTERVIEW | KRITIKA | PROZA | POEZIJA | IMPRESSUM | KONTAKT

KNJIGOMAT © 2004-2013 Virtualni časopis za književnost      powered by: RADIUS-info.com