na mjesecu je lakše cijepati drva jer u tvojim udarcima ne sudjeluje, barem trećina težine predmeta, smole, težine s kojom se ujutro ustaješ i uzimaš poklonjenu četkicu za zube. ništa ne koči tvoju ruku ništa je ne tjera u rečenice pisane u množini u ovisnost u poklone. danas je takav, mjesečev dan, tijelo je oslobođeno težine. večeras ulazimo u novu godinu i ništa ne ovisi o nama. malo prskalica, koncert na otvorenom, poneki zagrljaj, pa da me to uzbudi. slavimo jednako kao i taj čovjek koji je sletio na mjesec, susjed kojem se rodila unuka, ljudi koji su zaklali svoju prvu svinju. već smo punih sedam minuta u novom danu, koji je toliko jasan da primjećujem ruku od koje se ne bi trebalo odvajati. još od onog čovjeka na mjesecu nitko mi nije bio bliži. možda nazirem neko novo, novo dobro jutro.
